nesvrstani.org

  • Za one koji žele znati više...
Blog
nedjelja, rujan 17, 2006
Znate ono kad vam se dugo nakon uzimanja LSD-ja javi flashback i ponovno proživite neke lude tripove ni krivi ni dužni. Ne znate? Nema veze, ne znam ni ja. Meni se i bez kemijskih psiho-halucinogenih substanci dogodio jedan vrlo zanimljiv flashback.
Godina je bila 1987. i upravo u to vrijeme se u Zagrebu održavala Univerzijada, otvoren je muzej Mimara, a rodio se onaj mali Zagrepčanin, pet miljarditi stanovnik zemljine kugle. Ja sam upravo srpanj tog vrelog ljeta proveo u Trnskome u Novome Zagrebu (roditelji me uputili gori pod motom: Kad već dite nije vidilo Olimpijadu u Sarajevu, bar nek vidi Univerzijadu.) I vidio sam velikoga Dražena u dvorani koja danas nosi njegovo ime, vidio sam odbojkašice Turske u dvorani škole u Trnskome i finale nogometnoga turnira između SSSR-a i Južne Koreje (5:0) koje sam odgledao sa zapadne tribine Maksimira (btw. reprezentacija bivše države bila je u skupini s obe ove ekipe i na kraju ostala treća. Zanimljivo je da su četvrti u toj skupini bili studenti, ali vjerojatno pravi studenti, Brazila koji su natjecanje završili bez pobjede i s gol razlikom 0:16.).
No, dosta o mom autu, hajdemo sad malo o meni.
Već 1982. godine pojavio se glavni junak ove priče: kućno računalo Commodore 64. Naravno da je u Jugi obično sve kasnilo godinu – dvije, ali to onda i nije bio neki veći zaostatak za svijetom, pogotovo u tadašnjem tempu razvoja informatičke opreme. Ovaj kompjuter služio je uglavnom za igranje, pa je uz Sinclairov ZX Spectrum, postao najpopularniji kompjuter svog vremena i prodan je u više od 17 milijuna primjeraka. Imao je procesor koji je radio na frekvenciji od, za današnje pojmove smješnih, nešto manje od 1 Mhz, te samo 64 kilobajta RAM memorije.
Dio mojih prijatelja već je imao simpatičnog «debeljka» i vrijeme je bilo da im se i ja priključim. Vrijeme za kupnju bilo je tempirano upravo za vrijeme Univerzijade. Trgovina se zvala Poljooprema, Poljoopskrba ili nešto slično i nalazila se negdje u Masarikovoj ili Varšavskoj ulici (e jebat ga, nisan iz Zagreba, a bija san mali dalmatinski mulac kojemu je orijentacija bez mora i tada, a i danas, u Zagrebu prilično otežana).
No, nakon narudžbe i čekanja dobrih mjesec i kusur dana, bijela kutija s «komodorcem» napokon je došla. Mojoj sreći nije bilo kraja i ne znam da li mi je iti jedna kupnja ičega kasnije donijela toliku radost i veselje. Dovoljno je reći da, evo i danas, 19 godina kasnije pamtim točan datum kada je kompjuter došao u moje ruke, 24. srpnja 1987. Kompjuter sam spajao na stari crno-bijeli Iskrin portabl televizor, jer je otac imao fiks ideju da će kompjuter «pokvariti» RIZ-ov TV u boji u dnevnome boravku. Uz kompjuter boje bjelokosti došla je i disketna jedinica (je, bija san buržuj, priznajen, nisan ima kazetofon i zajebanciju s namištanjen glave kacavidom) za one velike diskete od pet i kvarat inča i pogolemi transformator na kojem se poslije dugotrajnog korištenja moglo frigat jaja.
A dugotrajno ga se koristilo između ostalog i za:


Pirates! – piratsku sagu u kojoj ste u ulozi mladog gusara koji harači Karibima. Ne moran napominjati da sam za svaku luku u ovim tropskim morima znao napamet geografsku dužinu i širinu, a i danas bih vam mogao kazati koliko tvrđava i ljudi brani Vera Cruz, a koliko Havanu.


Defender of the crown – srednjovjekovna strategija u kojoj morate obranit zemlju od zlih Normana i ponovno ujediniti englesko kraljevstvo. Ivanhoe, Robin od Locksleya, dvorske dame, pljačkaši i sve to vrlo igrivo i nadasve maštovito napravljeno.


1942 – tipični iskonski shoot em up, odnosno pucačina u kojoj ste vi mali američki borbeni zrakoplov u misiji ubijanja japanskih kamikaza po Midwayskim i Marshalskim otocima, po Iwo Jimi i Okinavi. Zarazno do granice boli. Kako u prvo vrijeme nisam imao joysticka, sjećam se da sam ovo igrao s prijateljem u susjedstvu na njegovom Commodoreu 128 (moćniji i jači nastavljač legendarne «šezdesetčetvorke»).


Ollie and Lisa – neki duhovi u dvorcu i Ollievo bjesomućno preskakanje kojekakvih karakonđula kako bi se ispunio zadatak i donijelo srce Lisi. Ova igra mi je bila jedna od prvih koju sam igrao jer ju je bilo moguće igrati i s tastaturom. Mislim da sam je čak i završio. Tada su igre bile poprilično teške, a neke, mislim i nije bilo moguće završiti. Npr. ko vam kaže da je završio igre poput Jet Set Willyja ili Cauldrona taj vam laže.


Blue Max – još jedna avionska pucačina ovaj put s nazovi 3D okruženjem, u kojem je trebalo uništavat neprijateljsku živu silu i infrastrukturu, smještena je u vrijeme I svjetskog rata. Urbani mit u ovoj igri je bio da se avion može provući ispod jednog od mostova. Pokušavao i pokušavao, ali mi nikad nije uspjelo.


Maniac Mansion – Izuzetna avantura sa više nego zanimljivom fabulom i prilično bizarnim humorom odvijala se u dvorcu ludog znanstvenika iz kojeg ste trebali osloboditi djevojku i to uz pomoć trojice prijatelja od kojih je svaki bio stručnjak za svoje područje.


Test drive – vožnja vrhunskih sportskih automobila poput Ferarija, Lamborghinija, Porshea Carere i omiljenog mi Lotus Espritea. Kao zanimljivost vezanu za ovu igru pamtim da smo ja i prijatelji na kazetofon snimali zvukove turiranja motora i to smo kasnije slušali tuta forca u sobi i tako «uveseljavali» roditelje i susjede.


Lords of Midnight – golema epopeja temeljena na Tolkienovu Gospodaru prstenova za koje tada nisam imao pojma da postoje. Znam da sam za ovu igru za vrijeme jednih zimskih praznika napravio čitavu ogromnu mapu sa svim toponimima, šumama i citadelama na njoj.


Rock Star ate my hamster – ova igra vas uvodi u čudnovati svijet rock and rolla i daje vam mogućnost da postanete manager neke od svjetskih rock zvijezda. Krasio ju je također prilično bizaran humor koji me je kao što vidite i kao malog neobično privlačio.


Into the eagles nest – Clint Eastwood i Richard Burton u misiji oslobađanja savezničkoga generala i krađe umjetnina iz njemačkog dvorca. Pogled iz ptičje perspektive i težina glavne su odlike ove igre u kojoj smo kokali mrske Nijemce žešće nego Boris, Bata, Prle i Tihi zajedno.

Osim ovih, tu su bile i igre poput Arkanoida, Boulder Dasha, Paperboya, Skool Dazea, Druida, onda razne Olimpijade, Strip pokeri i slične zabavne stvari uz koje san odrasta. Danas me niti jedna igra, uz svo šarenilo, efekte i ostale điđe-miđe ne može zaokupiti toliko dugo kao recimo tada Pirates ili Defender.
Iza igara zaintrigirali su me razni demoi pa san onda krenija u ukucavanje tisuća data redova iz beogradskog Sveta kompjutera u asembler poput Monitora 49152, da bi dobija na ekranu efekte poput slova šta se vrte i bljeskaju (prilično glupo, ali efektno). Iza toga su mi dopizdili kompjuteri, a stari c64 kupija je prašinu sve do jučer dok ga opet nisan naša, ušteka u Samsung tv u boji i još uvijek besprijekorno radi. I eto mi flashbacka.

Za one koji žele znati više www.c64.com
nesvrstani @ 21:50 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare