nesvrstani.org

  • Za one koji žele znati više...
Blog
petak, rujan 8, 2006
Kako je lijepo biti diler: krstarim svojim novim x-typom rivom našega maloga mista i iza zatamljenih stakala se sarkastičko kesim miščanskin narkomanima koji s klupice kraj marketa bleje u moj novi bolid. Već ih čujem kako zavidno komentiraju ko je koliko uložio u moju novu investiciju: Jure je kupio felge, Šime je tek počeo ulagati u moje pokretnine - on je dao za branik, Stipe je nadoplatio za metalik boju, a iskusni Mate za šiber krov, klimu, kožu, putno računalo i frižider na zadnjemu sjedištu odakle ću vaditi šampanjac onim svojim finim prostitutkama, a ne moldavskim kurvama kao dosad.
Vozim se ja tako mistom, sunce mi blago gladi tek oprani lim «jage», a šporki narkomani mogu mi samo gledat u moju fino obrijanu i nabildanu šiju.
A i nije mi bilo lako: nakon što san preživio omalovažavanja u školi gdje su me svi mlatili, krenuo sam se bilderske vode i s vremenom sam, proteinima hvala, i malo narastao. Svi koji su me nekad ponižavali i tukli, sad mi se lijepo javljaju na ulici, a ja ih samo onako s visoka pogledam i pogdjegod se javim, a pogdjegod ne. Ovisno o raspoloženju.
Moram reći i da mi škola nije baš nešto išla: padao sam jedno dva-tri puta u osnovnoj, a diplomu srednje frizersko-trgovačkog usmjerenja kupio sam kod profesora Joze u Ljubuškome. Ulagao sam u znanje i to već nakon prve zarade od novog biznisa kad sam na jednom tulumu ekipi uvalio neku vrlo lošu travu. A kome i treba škola kada stekneš ovakve lijepe veze u policiji i vlasti kakve ja sad imam?
Nekad, dok san prodavao samo travu i šporki heroin na pizeve, svi su me se klonili kao da imam šugu. A sad? Sad sam viđen, ugledan građanin. Policajci, načelnici, političari, doktori, biznismeni, svi bi sa mnom sad govorili o poslovima, o ulaganjima, o planovima... I koji bi ja to čovjek bio da im ne udovoljim toj želji. Uostalom, sad kad su i oni uvidjeli prednosti konzumacije bijeloga praha postali su mi najbolje i najdraže mušterije. I naravno da nikome od njih sumnjivo nije porijeklo moga jaguara, iako svi vide da uglavnom ništa ne radim nego sjedim u kafiću, razgovaram na mobitel, ili se vozikam okolo na beverlyju ili u novoj limuzini. A šporki narkomani neka bleje u bolid, broje ubode po rukama i zbrajaju ko je više dao za njega.
Lijepo li je diler biti, majko mila hvala ti...

Based on the true story (a nego kako drugačije...)
nesvrstani @ 22:39 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare