nesvrstani.org

  • Za one koji žele znati više...
Blog
petak, prosinac 15, 2006
Bila su to teška vremena. Gušio nas je teški balkanski mrak, a stezala gruba čelična socijalistička pesnica. Opasno je bilo življenje, pogotovo nama mladima koji smo bili toliko žedni slobode i gladni igre i nesputanosti. U svakom trenutku nam je prijetila opasnost da budemo ukoreni, pa čak i osuđeni zbog tih svojih čovjekoljubivih vapaja za slobodom. Živjeli smo tada u stalnom strahu od vječno ljute i sparatnski stroge gospođe koju smo morali zvati arhaizmom «drugarica» i koja nam je, uz ostale oblike ponižavanja poput tablice množenja, geometrije, gramatike i domaćinstva, često nametala i pjevanje različitih pjesama koje su propagirale odnarođeni pionirski pokret i zloglasnu pionirsku ideologiju sadržanu u paroli «Pionir sam tim se dičim», a njihov manifest koji je sadržavao takve nazadne ideje poput poštenja, iskrenosti, odanosti, naprednosti, istrajnosti i radinosti morali smo znati naizust. Posebno je okrutan i nehuman bio proces inicijacije u ovaj pokret, kada smo zborno morali ponavljati onu danas već ozloglašenu zakletvu koja počinje riječima «Danas kada postajem pionir...»
Pjesme poput «Drugarice posadimo cvijeće», «Pioniri maleni», «Pozdravite moga tatu», «Crvenu maramu nosit ću ja», «
Svaka nasa petica kao ljubičica...», bile su nam tada na repertoaru iako smo svjesno, uz prikazanu neviđenu hrabrost, podrivali sistem dištonavanjem i falš – pjevanjem i riskirali da nas zbog tog prkosnog čina zla «drugarica» ne potegne za naše raščupane dječačke zulufe. Pojedine pripadnike tog zločinačkog pokreta i danas je lako prepoznati: takvi se još kunu poštapalicama poput «časne pionirske riječi» i «dabogda Tito umro ako lažem».
Istina je, dopustili smo da budemo upregnuti u kola te jednostrane interpretacije povijesnih zbivanja. Pjevali smo u funkciji pionirske propagande iz pozicije članova Saveza pionira Jugoslavije. Napravili smo, doduše, svojevrsnu verbalnu akrobatiku pjevajući onima koji su slušali ono što su htjeli čuti, a pri tome na neki način ostati pri svojim uvjerenjima. Naravno, to je bilo neostvarivo. Ubrzo smo shvatili, kasnije smo dosljedno javno osuđivali to mobiliziranje na osnovi koketiranja sa pionirstvom. Osuđujemo ga i danas. Čuli su se proteklih dana ultimativni zahtjevi da se zbog pjevanja pred auditorijima iz kojekakvih komiteta, štabova i skupština tih dalekih godina moramo ispričati. Ako itko ima pravo tražiti našu ispriku to su časni pripadnici hrvatskog antipionirskog pokreta. Oni nisu tu ispriku tražili, ali ćemo im se usprkos tome ispričati.
nesvrstani @ 14:00 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare