nesvrstani.org

  • Za one koji žele znati više...
Blog
nedjelja, siječanj 7, 2007
Gledam ovu pomamu oko sljemenskog slaloma skijašica proteklih dana u koji su država i grad Zagreb utukli 25 miliona kuna i ne mogu a da se ne zapitam koliko će ta opća euforija oko skijanja u nas još poživjeti. Jer čim se na tribinama počnu okupljati razni vip-ovci, sponzori i ostali muktaši, meni počne pojačano raditi trbušna flora (i fauna) i tjera me na jednu refleksnu radnju koju najviše volimo obavljati u wc-u, ali na koljenima i s rukama oko školjke.
Jučer se, naime, cijela Hrvatska, osim nas nekoliko siromaha i ski-skeptika, preselila na padine Alpa i Dolomita, a danas u Kitzbuehlu, Schladmingu ili Madoni di Campiglio dobro zabundani roditelji s terase ugostiteljskog objekta iz kojeg se čuju opijajući zvuci štajerskih «hojlala» šlagera, pijuckajući kuhano vino gledaju svoj podmladak kako spretno savladava slalomaške i spustaške tehnike skijanja i izbjegava stabla i neoprezne vikend-skijaše na stazi. Naravno, sve to pod paskom skupo plaćenog ski-instruktora, nekog bivšeg hrvatskog reprezentativca koji je sredinom devedesetih postizao izvanredne rezultate u Svjetskom kupu osvajajući fenomenalana 93. i 89. mjesta u ukupnom poretku. A sada, na valu «janica-anica-nikica-pikica» euforije, zarađuje eure po skijalištima EU. I to bez radne dozvole.
Možete mi sad prigovarat kako sam ja jedan najobičniji dalmatinski ignorant koji ne zna kakve divote pruža samo jedan spust na Kranjskoj gori, Bjelolasici ili Blidinju, ali gadi mi se ova novootkrivena hrvatska opijenost skijanjem. Jer nakon opijenosti uvijek slijedi mamurluk i otrežnjenje.
A nije nam nepoznato da svako toliko mi «otkrijemo» fasciniranost nekim novim sportom. I to se pretvori u općedruštveni pokret o kojem bruje svi mediji i spominju hrvatsku talentiranost za sport i ostale bajke. I onda nam to nije dosta nego treba organizirat najelitnije natjecanje u tom sportu kako bi se naši glavonje prikazali pred svijetom. A onda počne pljačka jer se takve zabave pijanih milijunaša ponajviše financiraju iz džepova nas siromašnih i nezainteresiranih pojedinaca. Želim li ja da se moje pare daju za umjetni snijeg ili za tartan, za vodu u bazenu ili za kopačke precjenjenog lokalnog centarfora? I kako to onda nazvati nego čistom pljačkom? A mi kad nas pljačkaju volimo pjevat «Mi smo prvaci».
Jer puno puta se dosad našom lovom financirala elitna sportska zabava, a da mi to u stvari i nismo htjeli. Na pamet mi pada odbojkaška euforija 1998. godine u Gradu pod Srđem, kada su pod pokroviteljstvom tada moćne Dubrovačke banke i Nevena Barača u vremenu prije afere «Peti ortak» djevojke tamošnjeg kluba osvojile titulu prvakinja Evrope. Danas vjerojatno tavore negdje u sredini dalmatinske lige i bore se protiv Sinja, Makarske i treće ekipe Kaštela.
Svojevremeno je čak i boćanje, jednostavna popodnevna zanimacija besposlenih Dalmatinaca, promovirana u sport od državne važnosti broj 1, a to je najbolje iskoristio gazda zagrebačkog «Zrinjevca» Ante Ledić izgradivši hrvatski boćarski hram. Mislim, jebenti sport u kojem su svjetske velesile San Marino i Monaco.
Nogometne velikane neću spominjat, ali hoću one poput suhopoljske Mladosti, stobrečkog Primorca, velikogoričkog Radnika, Pazinke, ili metkovske Neretve koji su vrlo rado posezale za lovom lokalnih samouprava da izgrade prvoligaške ekipe koje su samo služile za liječenje kompleksa svojih bolesno ambicioznih čelnika, a danas uglavnom životare u nižim ligama.
Na valu Goranovog osvajanja Wimbledona, sva tenis igrališta bila su okupirana bataljunima «talentirane» djece i njihovih ambicioznih roditelja željnih kruva bez motike i bar jednog wimbledonskog pijata u staklenoj vitrini dnevnog boravka. I najmanje selo je uprezalo sve svoje potencijale u organiziranje ako ne ATP turnira, a ono bar Challengera ili Bisera Dalmacije, Slavonije i Baranje. Jednakim marom danas se takve sredine bore za organizaciju snježnih kraljica, princeza i prinčeva.
A mi tako rado, s vremena na vrijeme, volimo zapjevat onu Gibonijevu olimpijsko-uvlakačku «Mi smo prvaci!». I glumiti dvorske lude. I bit ponosni što smo Hrvati. I zato nek se opet 25 milijuna (i mojih) kuna ulupa u jednodnevnu zabavu bolesno ambicioznih pojedinaca.
Idem zagrlit školjku...
nesvrstani @ 22:15 |Komentiraj | Komentari: 0