nesvrstani.org

  • Za one koji žele znati više...
Blog
subota, svibanj 5, 2007
Ponovno je britanska kinematografija iznjedrila jedan odličan «mali» film. Na tragu tradicije nezavisnih filmova s Otoka koji su nam na veliko platno donijeli englesku suburbanu socijalu osamdesetih i željezne godine «Željezne» Margharete Thacher, i Shane Meadows (1972), pripadnik novog vala britanskih filmaša u svom petom dugometražnom filmu napio se na istom izvoru inspiracije.
U filmu «This is England» Meadows se pozabavio intrigantnom temom engleske skinhead subkulture i njenog neskrivenog koketiranja s rasizmom, ekstremnim National Frontom, te naravno, nasiljem. Upravo zbog «realističnog prikaza nasilja», te «rasističkog govora mržnje» Britanska komisija za klasifikaciju filmova (ilitiga, jednostavnije rečeno, cenzori) je ovom filmu prikrpala i «zloglasni» certifikat «nije za mlađe od 18 godina».
U središtu priče je dvanaestogodišnji Shaun (talentirani mali Thomas Turgoose), dječak izoliran i ismijan od vlastite sredine, koji nakon očeve pogibije u Falklandskom ratu uzore pronalazi u lokalnom skinheadovskom gangu na čijem je čelu dobroćudni zajebant Woody (Joseph Gilgun). Idiličnu atmosferu u ovoj maloj zajednici u kojoj su, u old skul skinhead tradiciji zajedno funkcionirali i bijeli i crni skinsi, poremeti povratak nasilnog Comba iz zatvora. (Njega tumači Stephen Graham, najpoznatiji kao Tommy iz Snatcha). Društvo se odmah raslojava, a Combo, kojem se pridružuje i očarani Shaun, počinje napadati lokalne Pakistance, Jamajčane i ostale manjine, a sve to pod neizravnim pokroviteljstvom desničarskog National Fronta.
Shaun od početnog entuzijazma polako uviđa tragičnost nasilja, a sve kulminira kada svjedoći Combovom brutalnom i bezrazložnom premlaćivanju Milkyja, crnoputog pripadnika Woodyjeve ekipe.
Razočarani Shaun u završnoj sceni filma, kojoj prethodi dokumentarna snimka povratka engleskih vojnika s Falklanda kućama, ritualno baca englesku zastavu Sv. Jurja u prljavi ocean.
U dirljivom, šaljivom (kako to samo Englezi znaju biti), te na trenutke i prilično nasilnom poluautobiografskom filmu Meadows je odlično dočarao osamdesete i svijet skinsa, a tome je pripomogla i odlična fotografija sa sumornim urbanim engleskim vedutama. Uz to, nikako se ne može ne zamjetiti i aktualnost priče (paralela Falklandi – Irak nameće se sama od sebe), pa ne možemo a da se ne zapitamo raste li tamo u Bristolu, Nottinghamu ili Newcastleu (i ne samo tamo) i danas 25 godina poslije neki novi mali Shaun.
Soundtrack filma poziva se na najznačajnije predstavnike britanske ska i reggae scene tog vremena, pa možete čuti i Specials, Dexys Midnight Runners (furiozna Come On Eileen), Toots & The Maytals, The Upsetters te Al Barry & The Cimarons, dok boje punka brane UK Subsi.
Film je na prošlogodišnjoj dodjeli britanske nagrade za nezavisni film (BIFA) pobjedio u konkurenciji starih lavova Frearsa (The Queen) i Loacha (The wind that shakes the barley), te Macdonalda (The last king of Scotland).
nesvrstani @ 00:40 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare