nesvrstani.org

  • Za one koji žele znati više...
Blog
nedjelja, prosinac 10, 2006
Blagdani se bliže i vrijeme je darivanja. Pišu novine da ćemo nemilice trošit ovog prosinca, pa će čak 11 i pol miljardi kuna otići će na šoping po prodavaonicama, buticima i supermarketima i to ćemo potrošit uglavnom na tričarije poput ukrasa i jelki, do enormnih količina hrane i slatkiša. Iako neka istraživanja govore da oko trećine stanovnika naše zemlje živi u siromaštvu to nas neće spriječiti da potrošimo iznos veći od onoga što će iz državnoga proračuna sljedeće godine recimo pripasti Ministarstvu znanosti.
Trgovačke firme i lanci organiziraju različite akcije kako bi ovih predblagdanskih dana privukle kupce, a neke od njih pokušavaju probuditi i dobročinstvo kod mušterija u ove poslovično milosrdne tjedne kada svatko želi učiniti dobro svome bližnjemu. Tako je i vodeći hrvatski trgovački lanac specijaliziran za  dječje igračke, Fižulićev Turbo limach pokrenuo akciju u kojoj će za svaku donesenu staru igračku kupci dobiti popust od 10%, a tako prikupljene stare igračke otići će u domove za nezbrinutu djecu. Tako će kupci Fižulićev dućan napustiti s novom sjajnom igračkom, te s osjećajem da su učinili dobro djelo. S druge strane, Turbo limach će se javnosti prikazati kao milosrdna tvrtka koja dužnu pažnju poklanja onima kojima je pomoć bez sumnje potrebna i koji nemaju tu sreću da im roditelji kupe recimo najnoviju figuricu Ninja Kornjača, koju u Kini ili Vjetnamu za dolar tjedno proizvode neki drugi nesretnici.
Dojma sam da su turbolimačevci mogli donirati ovoj nesretnoj djeci i koju novu igračku (po mogućnosti ne Jagodicu Bobicu), a da njihova kompanija ne pretrpi značajniji gubitak. Zar i ta djeca ne zaslužuju nešto novo? Ovako mi se čini da je ovo čisto kupovanje milosrđa i pomalo me podsjeća na onu akciju Konzuma kada su kupci za svakih 100 potrošenih kuna dobivali kupone koje su djeca bacala u kutije u školama (označene naravno Konzumovim logotipom) i za svakih 400 sakupljenih kupona škole bi dobile po jedno računalo. Znači, na svakih 40.000 potrošenih kuna škole su dobile po jedno računalo za koje sumnjam da je moglo biti skuplje od kojih 3 – 4 tisuće kuna. A sve u cilju informatičkog opismenjavanja mališana. Ma kaj god!
Osobno znam obične ljude koji su bez ovakve velike pompe darivali školama i vrtićima kompjuterske konfiguracije, a o (novim) igračkama da i ne govorim. Nisu im za to trebali ni kuponi, ni akcije «staro za novo», samo čisto srce...
nesvrstani @ 19:20 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare