nesvrstani.org

  • Za one koji žele znati više...
Blog
četvrtak, siječanj 25, 2007
S veseljem sam pročitao u novinama da će večeras u 20 sati HTV2 prikazati jedan od najboljih domaćih filmova, Kusturičinog «Oca na službenom putu». Ovaj film sam prvi put gledao u mom lokalnom kinu daleke 1985. godine i to samo dan poslije nego li je Kusturica u Cannesu za njega dobio Zlatnu palmu i do danas mi je ovo ostao jedan od najdražih filmova uopće. Film po briljantnom scenariju bosanskog književnika Abdulaha Sidrana poznata je priča o sarajevskoj obitelji u vrijeme sukoba Tita i Staljina gledana iz perspektive dječaka Malika («Malik, Malik, govnu nalik» rečenica je kojom počinje film, a koju brat i ja u međusobnoj komunikaciji vrlo često i danas upotrebljavamo  ) kojem otac u inforbiroovskim previranjima završava u zatvoru. Malika glumi Moreno DeBartoli, dječak kojeg su tadašnji mediji predstavljali kao novog Slavka Štimca, jugoslavensko filmsko čudo od djeteta. No, DeBartoli nije ponovio Štimčevu karijeru, a kako sam uspio iskopati na internetu, navodno, danas živi u izraelskom gradu Modiinu nedaleko Tel Aviva. Ulogu njegovog brata Mirze u filmu tumači Davor Dujmović, koji se kasnije proslavio u «Domu za vešanje» ulogom Perhana. Inače, Dujmović je 1999. u Ljubljani, nakon dugogodišnje narkomanske odiseje, svoj život okončao samoubojstvom. A bilo mu je samo 30 godina.
Fantastičnu ekipu glumaca u filmu predvode Miki Manojlović kao otac Meša, Mirjana Karanović «majka hrabrost» kao Sena, Mustafa «Šta ti misliš, Meša, da mi zbog pizde hapsimo?» Nadarević kao ujak udbaš, Pavle «Drugi jebu, a ti se Muzafere kupaj» Vujsić kao djed, Predrag Laković «Čikitita» kao čika Franjo-ljubitelj meksičkih popevki, legendarni Zoran Radmilović-Radovan Treći s malom ali upečatljivom rolom Brke pilota, te neponovljiva Mila Furlan s još upečatljivijom (jebiga, ima san tada samo desetak godina ;) ) ulogom Mešine zavodljive ljubavnice koja ga je i otjerala u zatvor nakon jednog njegovog benignog komentara na karikaturu u novinama.
Ne ulazeći u kontroverze oko političke orijentacije Emira «Nemanje» Kusturice, moram priznati da čovjek tada vrlo dobro radio svoj posao. Nakon «Sjećaš li se Doli Bell» kojeg smo na HTV-u gledali prošlog tjedna i «Oca» (koje bih svrstao među deset mojih domaćih filmskih favorita) njegovi kasniji uradci i nisu bili baš na tom nivou unatoč brojnim nagradama koje je dobivao. Tako mi ni «Dom za vešanje» ni «Underground» sa svojim fantazmagoričnim ispadima nisu baš najbolje sjeli, dok «Crnog mačora» i «Život je čudo» nisam uopće gledao. «Arizona Dream» mi nekako ni ne ulazi u ovu priču o domaćim filmovima, pa ću i nju preskočiti. Ipak moram priznat da s nestrpljenjem očekujem Kusturičin dokumentarac o Maradoni, još jednom heroju iz djetinjstva.
Pa sad lijepo uživajte u filmu. Ja sigurno hoću. Opet ispočetka.
nesvrstani @ 19:32 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare